Šta je Article 13 i šta on znači za budućnost samog interneta?

Šta je Article 13 i šta on znači za budućnost samog interneta?

Ovih dana smo vjerovatno svi negdje pročitali ili čuli barem nešto o samom zakonu za zaštitu autorskih prava Evropske Unije koji je izglasan, u ostatku teksta poznatiji kao “Article 13.” Kako bi stvari bile što jednostavnije za razumijeti i za one koji nisu baš tehnološki “obrazovani”, pokušati ću da rastavim sve na proste faktore i pojasnim što je jednostavnije moguće.


Šta je Article 13?

Article 13 je bukvalno rečeno zakon koji štiti autorska prava, te isto tako uklanja slobodu govora. On ujedno kontroliše sve što se nalazi na ovom čudu zvanom “INTERNET.” Dakle, svaka fotografija koja je objavljena, svaki video zapis ili bilo šta treće što je ikad objavljeno na internet je trenutno u velikoj opasnosti.

Ovaj zakon ne da samo štiti autorska prava nego i kontroliše šta i kada ćete vi moći da objavite na bilo koju društvenu mrežu ili bukvalno bilo gdje na internetu. EU parlament je uspješno izglasao Article 11 i Article 13 zakone, no, oni neće stupiti na snagu sve do 2021. godine. Teško je reći da li se bilo šta može promijeniti u naredne dvije do tri godine kako se ovaj zakon ne bi primjenjivao. Article 11 ćemo potpuno ignorisati, jer nije toliko važan s obzirom da on samo odobrava da bilo koja dva “tijela” ili vlasnika prava imaju pravo da se zajedno bore za zaštitu istih. Također, Article 11 štiti prava vojske, policije i drugih organa vlasti kao što su političari i važne državne institucije. To nam nije važno iz razloga što i trenutno postoje određene mjere zaštite prava ovih ustanova.


Šta ovo sve znači za nas obične smrtnike?

Nas kao korisnike interneta i određenih društvenih platformi bi trebalo najviše da brine jedna stvar, a ona je: sloboda govora. Ukoliko dođe do uvođenja samog zakona, više nećemo imati nikakvo pravo da pišemo ili objavljujemo šta god želimo ikad god to želimo na same društvene mreže, a ni ostatak interneta. Ovaj zakon se naravno odnosi samo na državljane država koje su članice Evropske Unije. Ali, šanse su 95% da će ga se morati pridržavati i ostale države Evrope koje nisu članice EU, a kasnije vjerovatno i ostatak svijeta.

To će otprilike izgledati ovako: uslikali ste se ispred nekog historijskog objekta i želite to da podijelite na Facebook, Instagram, Thumblr, Pinterest ili već gdje vam srce želi. Spremite vi sjajan opis, dodate filtere i na kraju dobijete poruku: “Izvinjavamo se, ali vaša fotografija sadrži logotip <te i te kompanije> koja je zaštićena autorskim pravima <tog i tog vlasnika>. Opis vaše fotografije također sadrži određene riječi ili kompletne rečenice čiji je vlasnik prava <taj i taj>.”

Na kraju skontate da sliku ne možete da objavite jer se na slici tamo negdje u ćošku nalazi logotip jednog restorana koji logično, prodaje hranu. Zatim shvatite da ste u opis stavili rečenicu Ive Andrića. Zamislite situaciju da snimite video sa fudbalske utakmice zajedno sa prijateljima i na kraju želite taj isti video da podijelite na društvenim mrežama. Šta se dešava? Video bude odbijen jer se u njemu nalazi logotip neke od kompanija koja prizvodi odjeću, tipa Nike, a uz to se u pozadini čuje navijačka pjesma koja je u vlasništvu određene kompanije koja polaže prava na nju. Dakle, iako ste vlasnik tog video klipa kojeg ste snimili svojim mobitelom, a isto tako ga platili svojim teško zarađenim novcem – vi nemate apsolutno nikakvo pravo da to podijelite javno iz razloga što se neko pronašao da vas bukvalno maltretira zbog autorskih prava.


Šta velike kompanije misle o Article 13?

Nadam se da shvatate šta ovo zapravo znači. Naravno, ovaj zakon neće sve kompanije istovremeno i direktno početi da primjenjuju iz razloga što većina velikih kompanija nije za to da se ovaj zakon uopšte uvede. S obzirom da je bilo kakva objava logotipa ili nečeg trećeg od bilo koje kompanije zapravo besplatna reklama, velike kompanije ne vide apsolutno ništa loše u tome. No, većina izdavačkih kuća koje su vlasnici prava na muziku u Evropi će automatski i direktno da se bace u ovaj vagon kako bi zaradili što više novca tako što će tužiti same vlasnike i kreatore društvenih mreža. Zbog čega tužba ide baš vlasnicima i kreatorima istih? Sama tužba će ići direktno vlasnicima i kreatorima društvenih mreža iz razloga što su upravo oni odgovorni za sav sadržaj koji se nalazi na njihovim platformama, logično.


Šta će biti sa platformama koje vrše distribuciju video klipova?

Šta ovo sve znači za jedan Vimeo ili YouTube? Znači potpuno isto kao i za sve ostale društvene mreže. Ukoliko se u videu pronađe logotip neke od kompanija koja štiti svoja prava na bilo koji način ili bilo šta što neka treća strana smatra da je u njihovom vlasništvu, isti taj video će biti uklonjen sa same platforme bez ikakvih pitanja. Iako većina smatra da bi video klipovi koji sadrže materijal iz određenih video igara trebao biti siguran od ovog zakona, to baš i nije tako. Samom kupovinom određene video igre vi zapravo kupujete i očekujete da imate prava na sav materijal koji se nalazi u samoj video igri. No, određeni vlasnici prava će opet i pored toga što ste vi platili video igru – ipak tvrditi da vi kršite tzv. “fair use,” te će taj isti video klip biti uklonjen upravo iz razloga što je neka treća strana položila tužbu na njega. Svima je jasno da ovakva “snaga” u rukama pogrešne osobe može da dovede do ozbiljnih problema.

Ovo je jedan ogroman problem sa kojim će se svi tzv. “proizvođači zabavnog materijala” ili “jutjuberi” susretati. Vrlo vjerovatno velike kompanije neće biti baš preveliki problem kad se priča o samim autorskim pravima na materijal koji se postavlja na YouTube ili neku treću video platformu tipa Vimeo. Najveći problem će biti kompanije za koje niko ne zna i koje će tražiti novac kao odštetu iz razloga što se nešto tamo pojavljuje za šta oni tvrde da je njihovo vlasništvo. Naravno da će svaka tužba proći kroz proces utvrđivanja valjanosti podnešene tužbe, ali vlasnici određene platforme neće imati baš prevelike koristi od toga. Zbog čega neće biti koristi za vlasnike velikih platformi? Danas bilo ko može da kupi autorska prava na bilo šta za sitne novce i da udari TM simbol na njih.

Zato ćete sve više u narednih par godina gledati klipove gdje će većina logotipa kompanija ili lica određenih osoba biti “maskirano” da se apsolutno ne vidi, a neki od velikih kanala koji se bave recenzijama elektronike to već rade.

Udaranje tzv. tužbe za autorska prava na video zbog tvrdnje da se u njemu nalazi materijal koji je zaštićen se već danas dešava putem samog YouTube Content ID-a. Da, već danas imate par kompanija koje su vlasnici prava za određenu muziku i vrlo često se dešava da ostavi tužbu (copyright claim) na sami video zbog korištenja njihovog materijala. Naravno, te tužbe su opravdane jer je kreator video klipa koristio dio ili kompletnu pjesmu određenog izvođača, što automatski znači da vlasnik autorskih prava ima apsolutno svako pravo da taj video ukloni sa platforme ili da traži da njima kao vlasnicima autorskih prava ide sva zarada od tog video klipa. Muzika iz većine video igara je isto tako zaštićena autorskim pravima, ali se te tužbe vrlo jednostavno riješe tako što se sama tužba označi kao sporna i u roku od najdalje mjesec dana većina kompanija smakne tužbu sa video klipa. Content ID koji YouTube koristi kako bi pronašao “ukradeni” materijal nije savršen, pa se u većini slučajeva desi da same tužbe za korištenje muzike u gameplay klipovima budu poslane sa greškom. Kao što sam spomenuo iznad – ovakve tužbe se vrlo jednostavno riješe sa samim vlasnicima prava.

Nedavno se upravo na YouTubeu pojavila kompanija koja ide okolo i ostavlja tužbe na svaki video u kojem neko svojim glasom pjevuši melodiju ili sami tekst pjesama čija su autorksa prava u njihovim rukama. YouTube je poduzeo određene mjere protiv ovakvih stvari, ali s obzirom da je YouTube Content ID sistem u rukama same umjetne inteligencije te da je dostupan gotovo svim korisnicima platforme, u 95% slučajeva takve tužbe prolaze. Nakon što se dobije tužba, određeni kreator tog videa mora da se danima zeza sa kompanijom koja ne želi da povuče tužbu, umjesto da to vrijeme koristi u svrhe donošenja boljih i kvalitetnijih video klipova za gledaoce. Na kraju se u gotovo 85% slučajeva ovakve stvari ipak moraju prijaviti direktno YouTubeu kako bi oni procijenili da li se radi o validnoj tužbi.


Kakva je budućnost interneta sa Article 13?

Sad kada vam je otprilike jasno kako ta autorska prava i tužbe zapravo funkcionišu na samom internetu, vrijeme je da znate šta to znači za budućnost interneta i kako će se određene platforme boriti protiv svih tih tužbi i lažnih tvrdnji.

S obzirom da je svako vlasnik prava na svoj lik i lice, određeni predmet, građevinu i sve ostalo što vam može pasti na pamet, pa čak i na sliku samog mora ili oceana – ovo je ogroman problem za velike kompanije poput Facebooka i Twittera.

Vlasnici velikih platformi će morati izraditi određene filtere koji će morati funkcionisati na način kako to Evropska Unija zamisli. Dakle, Facebook, Instagram, Twitter i sve ostale platforme će morati imati filter koji će da skenira kompletnu sliku ili video prije nego što se on pusti na samu platformu. Ali… neće to biti samo fotografije ili video zapisi, nego i tekst koji unesete.

Ukoliko ste kopirali određeni tekst ili rečenice od određene poznate osobe, neko je vlasnik prava na te riječi i ukoliko vlasnik ne odobrava da se njihov tekst nalazi na određenoj platformi – nećete imati apsolutno nikakvo pravo da te riječi objavite bez pismene potvrde da vam je taj i taj vlasnik prava na taj i taj tekst koji želite da objavite tu i tu dao pravo da to objavite.

Ukoliko se određena osoba nalazi u vašoj fotografiji i ukoliko ta osoba ne želi da se njegovo lice pojavljuje na društvenim mrežama, taj filter će moći da ga prepozna i da ukloni kompletnu sliku ili da “zamagli” njegovo lice kako bi on bio zaštićen.

Kad bi dobili samo jedan ovakav filter koji bi zamaglio lica ljudi ili sve ostalo za šta smatra da određena fotografija ne bi trebala da prikazuje, to bi bilo sjajno. Ali kao što trenutno imamo kompanije koje idu okolo i udaraju tužbe na pjevušenje melodija ili teksta pjesama, isto tako ćemo imati velikih problema i sa svim ostalim što određena fotografija bude sadržala.

Sve što nam preostaje jeste da se nadamo da ovaj zakon neće stupiti na snagu ili da će biti određenih promjena što se tiče zaštite autorskih prava. Jer kako trenutno stvari stoje, možemo da se pozdravimo sa 90% sadržaja koji se trenutno nalazi na internetu.


Sugestije za buduće teme možete ostaviti ispod:

[contact-form-7 404 "Not Found"]
DIPF EZIO

DIPF EZIO

Vlasnik DIPF Balkan Gaming Communityja, samostalni softver developer i veliki fan svega što ima veze sa The Walking Dead univerzumom.